Još od 2008. godine globalna ekonomija nije se suočila sa krizom kakva trenutno vlada na međunarodnom tržištu. Od početka pandemije lanci opskrbe postali su nestabilni, bilo je sve teže planirati nabavu i isporuku materijala. Posljedica pandemije je sve intenzivniji rast cijena i ulaznih troškova što je dovelo do ozbiljnih poremećaja u planiranju poslovanja i strategijama daljnjeg razvoja.
Stvaranje zaliha-da ili ne?
U razgovorima sa klijentima krajem prošle i početkom ove godine, većina ih se odlučila za strategiju stvaranja zaliha kako bi na određeni način osigurali kontinuitet poslovanja te ublažili kontinuirana poskupljenja. No s druge strane stvaranje zaliha iziskuje određena financijska sredstva stoga treba vrlo mudro balansirati kako se ne bi ugrozila likvidnost poduzeća.
Boston Consulting Group nedavno je objavila istraživanje „Rizici u nabavi“ za 2022 godinu sa naglaskom na glavne izazove sa kojima će se nabavljači suočavati u sljedećim mjesecima.
Istraživanje je pokazalo sljedeće rezultate:
- Rizik dobavljivosti 93%
- Cjenovni rizik 77%
- Rizik reklamacija dobavljača 39%
- Rizik kvalitete 19%
- Rizik održivosti 19%
- Rizik usklađenosti 12%
Na koji način se nositi sa navedenim rizicima i koje će biti osnovne zadaće nabavljača u narednom periodu?
Već smo i u samom uvodu spomenuli da je dobavljivost sirovina i materijala postala osnovna zadaća svake nabave. Brojke pokazuju da se čak 90 % poduzeća na području Europe suočava sa nedostatkom osnovnih sirovina i materijala potrebnih za odvijanje poslovne aktivnosti koje su naručili u zadnjih 6 mjeseci. Ovo samo pokazuje da je potrebno poduzeti određene promjene i prilagodbe. U razgovorima sa svojim klijentima odlučili su se za sljedeće akcije:
- Stvaranje zaliha osnovnih sirovina, promjene asortimana i prilagodba alternativnim izvorima dobave, reinženjering proizvoda i standardizacija, čvršći ugovori sa dobavljačima, digitalizacija procesa u cilju ažurnosti podataka i pravovremenih informacija,…
Na drugom mjestu kao što je i istraživanje pokazalo nalazi se rizik rasta cijena. Iako su uštede i pregovaranje sa dobavljačima u fokusu svake nabave i prije pandemije, trenutna situacija po pitanju cijena je postala važan prioritet. Prije svega nagli rast je posljedica inflacije no definitivno cjenovni rizik i te kako je vezan uz početak pandemije. Primarno se rast cijena osjetio na energentima no naravno da se taj val prelio i na sirovine i materijale. Poduzeća su se do određene granice nosila sa porastom cijena no polako se taj porast prelijeva i na potrošače.
Kako poslovati u uvjetima kontinuiranog rasta cijena ulaznih sirovina?
Definitivno jedna od strategija je svakako pronalažene prostora u internim troškovima. Racionalizacija procesa, digitalizacija i uklanjanje uskih grla zasigurno su načini za smanjenje troškova. Sa pozicije ulaznih troškova strategija upravljanja nabavnim kategorijama mora postati prioritet. Fokus svakako treba biti na kvalitetnom planiranju, analizi istovrsnih materijala i sirovina, intenzivnija suradnja sa internim korisnicima u cilju proaktivnog definiranja ušteda, alternativni materijali i sl. Prostora za optimizaciju sigurno ima, a jedan od način je i kontrola tzv. nabave mimo nabave o čemu sam već pisala.
Zasigurno će i 2022. biti vrlo izazovna za nabavu i efikasnost poslovanja. Ono što je važno da na temelju iskustva u zadnje 2 godine poduzeća postanu agilnija, da nabava postane ključna u donošenju strateških odluka te da sve veću pažnju posvetimo rizicima i uskim grlima koja smo u svom poslovanju uočili. Čarobnog štapića nema no dobro i agilnom nabavnom strategijom rizici mogu biti ublaženi.
Definitivno nam za provedbu svih navedenih aktivnosti trebaju i stručni i kompetentni zaposlenici, a kakvog nabavljača danas opisala sam u članku na linku.
Autor: mr.sc. Nataša Cikač- konzultantica za nabavu i lanac opskrbe
