NABAVA I PROIZVODNJA VOLE SE JAVNO!
Početkom godine pokrenula sam projekt Nabavna akademija u 3 modula što je bio rezultat istraživanja kao i potreba za edukacijom djelatnika u nabavi. Prva generacija je završila program gdje smo imali nabavljače iz različitih grana gospodarstva. Od bankarskog sektora, automobilske industrije, IT poduzeća, građevinskih, proizvodnih pa do farmaceutske industrije, distribucije medicinskih proizvoda te trgovine. Tijekom programa sudionici su često spominjali kao jedan od izazova u svom radu suradnju i povezanost s ostalim odjelima. Najčešće s proizvodnjom.
Imala sam priliku profesionalno se razvijati 20-ak godina u proizvodnim poduzećima koja su se bavila potpuno različitim djelatnostima. Imali su različite načine upravljanja i vlasničke strukture, ali su prvenstveno bili lideri svako u svojoj djelatnosti. No svejedno, odnos nabave i proizvodnje uvijek je bio specifičan.
Izazovan odnos nabave i proizvodnje
Nabava se prvenstveno smatra kao suportivna funkcija čija je osnovna uloga osigurati potrebnu količinu materijala i usluga u pravo vrijeme uz optimalnu cijenu kako bi proizvodnja mogla proizvesti tražene proizvode. I ovako na prvu sve je jasno te nema razloga da nastanu problemi. No, svi mi koji smo uključeni u proizvodna poduzeća znamo da stvari nisu baš tako jednostavne. Ukoliko naša proizvodnja nije serijska, ukoliko imamo široki asortiman proizvoda, ukoliko želimo zadovoljiti kratke rokove isporuka i slično, tada je suradnja između nabave i proizvodnje daleko kompleksnija s novim izazovima i rizicima.
Zašto je to tako?
Jedan od razloga može biti taj da u organizacijskoj strukturi proizvodnja i nabava nisu na jednakoj hijerarhijskoj razini. Samim time nemaju jednaku snagu u odlučivanju. U takvim slučajevima nabava se najčešće podređuje potrebama proizvodnje bez previše sudjelovanja u strategiji, planiranju i donošenju odluka. Poduzeća polako prepoznaju važnost nabave kao strateške funkcije te ju pozicioniraju na istu razinu kao i proizvodnju i prodaju. No još uvijek postoje poduzeća, bez obzira na veličinu i vlasničku strukturu gdje to nije slučaj. Da li to znači da u tim poduzećima nabava i proizvodnja ne mogu surađivati? Naravno da ne.
Što nabava treba znati da bi mogla zadovoljiti potrebe proizvodnje? Proizvodnja treba osigurati podatke o potrebnim količinama i vremenu kada materijal treba. Pitanje cijene je nešto što je itekako važno i na njemu treba raditi kontinuirano. Iskustvo s aspekta nabave je da ti podaci dolaze prekasno ili nepotpuni. S druge strane, proizvodnja smatra da je posao nabave da poduzme apsolutno sve da zadovolji potrebe.
Što je najčešće rezultat toga?
- Povećane zalihe materijala kako bi se izbjegla čekanja u proizvodnji
- Ad hoc kupnje, kod dobavljača s najkraćim rokom, što umanjuje pregovaračku moć po pitanju cijene
Nabava svakako poduzima apsolutno sve kako bi zadovoljila potrebe proizvodnje i time potencijalno stvara dodatne troškove, dok proizvodnja najčešće nije svjesna koje je sve aktivnosti bilo potrebno poduzeti da se materijali dobave. Sve to dovodi do pojačane nervoze, poteškoća u komunikaciji, loših odnosa među odjelima… poznato, zar ne?
Kako postići suradnju između nabave i proizvodnje?
Ovakvi i slični izazovi neće nestati jer poduzeće je živi organizam koje djeluje na turbulentnom tržištu te mora biti spremno reagirati i mijenjati se. Cilj svakog vlasnika i direktora treba biti ublažiti izazove koji postoje u lancu opskrbe kako bi bili konkurentniji, ostvarili rast prihoda te zadovoljili potrebe svojih kupaca.
Upravo iz tog razloga, a na temelju dugogodišnje poslovne prakse, kreirala sam program specijalističkih radionica i treninga za proizvodna poduzeća. Njihov cilj je unapređenje procesa, edukacija djelatnika sa aktivnostima praćenja te kontinuirano poboljšanje svih procesa u poduzeću.
Ukoliko se suočavate sa sličnim izazovima u Vašem okruženju, obratite nam se s punim povjerenjem na info@cronata.hr.
